Poštovane dame i gospodo! Dragi Mađari iz domovine i izvan domovine koji ste se okupili proslaviti ovaj praznik! Posebno pozdravljam one koji su sada s nama u Zakarpatju. Dobar dan svima nama!
Izgledamo prilično dobro. Dapače, izgledamo jako dobro. Možda nikada nismo izgledali tako dobro kao danas. Prije 143 dana smo se susreli zadnji put. Bilo je to 23. listopada. Brzo je proletjelo. Tada smo se okupili da poručimo ljevici, koja opet čezne da preuzme upravljanje zemljom, kako „nije tamo Budim”, a sad već, ako dobro vidim izborne izglede, mogu reći da „nije tamo ni Pešta”. Poručili smo: nećemo dopustiti da našu domovinu povuku natrag u ljevičarsku noćnu moru iz koje smo je izvukli i spasili prije dvanaest godina. Poručili smo: nećemo im dopustiti da Mađarsku ponovno odvuku u bankrot. Poručili smo da Mađarska mora ići naprijed, a ne natrag. Poručili smo da mi ovdje na desnici nismo krotki gubitnici koji se plaše utjecajnih međunarodnih medija, birokrata u Bruxellesu ili bogatog Georgea Sorosa, koji stoje iza ljevice. Poručili smo da ćemo se boriti.
I, dragi moji prijatelji, dobro ste se borili. Vrlo dobro. Imamo svih 106 naših zastupničkih kandidata u izbornim jedinicama, održali smo više od sto izbornih skupova od Battonye do Nemesmedvesa i pokucali smo na milijune vrata. Naša snaga i naši izgledi rastu iz dana u dan. Ni ne sjećam se kad su posljednji put zvijezde stajale tako dobro 19 dana prije izbora. Pokazali smo svoju snagu i to je polučilo uspjeh. Naši se protivnici nalaze u stanju najdublje zbunjenosti i na rubu raspada, gubeći tlo pod nogama. Vuk se uzalud preodjenuo u janjeću kožu, jer se cijena himbene prijevare sada mora platiti. Njihov premijerski kandidat, za kojeg su vjerovali da je komet, sada je samo komad ohlađenog kamena koji se zabio u zemlju, a s njim se u zemlju zakopala i cijela ljevičarska obmana. Danas naša zemlja zajedno uzdiše kako je velika sreća što upravljanje Mađarskom nije u njihovim rukama! U svom krajnjem očajanju čak su ovamo pozvali i Donalda Tuska iz Poljske. Doveli su ovamo Poljaka, kojega se i doma stide, koji je prvo razbio svoju vlastitu stranku u Poljskoj, a onda je razorio Europsku pučku stranku u Bruxellesu. Donald Tusk je crna mačka koja čovjeku donosi samo probleme. Prihvatimo stari savjet koji kaže: nikada nemoj spriječiti protivnika u tomu da počini grešku.
Dame i gospodo!
Stari je običaj Mađara da se u prijelomnim trenutcima za državu okupimo, posavjetujemo i zajednički odlučimo kako možemo izbjeći nevolje i kamo krenuti. To je naša najveća snaga. To radimo duže od tisuću i sto godina. Tako je bilo u Etelközu, u Pusztaszeru, na polju Rákos, na ledu Dunava, a tako je bilo i prije 174 godine u Požunu i u Pešti-Budimu. Različiti smo, bavimo se tisućama raznih stvari, ali kada to nužda zahtijeva, onda sazivamo i ujedinjujemo sve Mađare, mlade i stare, muškarce i žene, one iz gradova i iz ruralnih sredina, siromašne i bogate. U vrijeme opasnosti cijela država zajedno odlučuje o svojoj budućnosti. I znamo da ovdje nisu samo oni koje možemo vidjeti svojim očima. Ovdje su i oni koje možemo dokučiti samo svojim srcima: naši ponosni pretci, slavni vitezovi, hrabri junaci. A tu su i naša još nerođena djeca, naša buduća unučad i praunučad, koji će biti junaci budućih vjekova, slavni vitezovi i naši hrabri potomci. Vijeće naših predaka, zbor današnjih boraca i onih koji će doći u budućnosti. Tako je danas ovdje zajedno Mađarska na glavnom trgu nacije.
Moramo razgovarati o ozbiljnim stvarima. O ratu i miru, spasu domovine i opasnostima koje joj prijete. Prije svega, dragi moji prijatelji, pogledajmo jasno što doista želimo. Od kada nas pamćenje služi, od kada postoji zajedničko mađarsko nacionalno sjećanje, Mađari su ovdje na području pod Karpatima oduvijek željeli jedno te isto. Neka bude mir! Neka bude sloboda! Neka bude sloge i razumijevanja! Mladež koja je u ožujku 1848. povela borbu za slobodu klicala je: „Neka bude mir, sloboda i razumijevanje!”. Ali to ne može ostati samo pusta želja, jer će onda odletjeti poput laganog daha. Za mir, slobodu, slogu i razumijevanje treba nam jedno te isto: snaga.
Narod koji je slab neće dobiti mir, nego, najviše što može očekivati je da mu se smiluju. Narodu koji je slab ne pripada sloboda, nego tek gulaš bez mesa u njegovoj baraci. Slab narod ne uspijeva pod svojim krovom uglaviti nikakav dogovor, može se samo pomiriti sa svojom sudbinom. Mir, sloboda i razumijevanje nagrade su jakih naroda. Njima pripada blagostanje, samopouzdanje, sigurnost i miran život. Vjetar uvijek puše u jedra jakima, njihov brod uvijek pristane u luku, oni imaju sreće, i uvijek se pri padu dočekaju na noge. Zato su Széchenyi, Kossuth, Petőfi i svi ostali sanjali jaku Mađarsku, a zato to s njima sanjamo i mi. Želimo snažnu državu koja se doduše, po prirodnim zakonima ne može istrgnuti iz Sunčevog sustava naroda, ali se uvijek okreće oko svoje osi i ne popušta privlačnosti drugih planeta te ne dopušta da mu interesi stranih naroda odrede putanju kretanja. Za to je potrebna snaga i moć, snaga koja rađa autoritetom. Skupljamo tu snagu, gradimo ovu snažnu Mađarsku iz godine u godinu. To činimo već dvanaest godina. Zato podržavamo i podupiremo obitelji i zato smo otvorili milijun novih radnih mjesta. Zbog toga smo oporezovali multinacionalne kompanije, smanjili režije i zbog toga smo poslali Međunarodni monetarni fond kući. Nisu nas s toga puta skrenule ni poplave, ni migracije, ni pandemija, a želimo da nas s toga puta 3. travnja ne skrene ni rat, niti ljevica.
Poštovane dame i gospodo! Poštovani okupljeni sudionici ove proslave!
Najljepša zemlja na svijetu je naša. Gospodin Bog nam je dao najljepši jezik na svijetu. Najsnalažljiviji ljudi na svijetu rađaju se na ovoj zemlji, oni koji od paprike prave C vitamin, oni koji su napravili kocku koja se može sklopiti i rasklopiti, te oni koji su stvorili cjepivo protiv nepoznatih virusa. Međutim, ovo je i zemlja dobrodušnih i milosrdnih ljudi, zemlja brojnih izvanrednih osoba, od svete Elizabete do tisuća onih neimenovanih pojedinaca koji danas pomažu izbjeglicama u njihovu nastojanju da spase gole živote. I sve je to lijepo i krasno, ali nije dovoljno. Ljepota, domišljatost i velikodušnost usrećit će zemlju samo onda, ako se sve to spoji sa snagom. Prvo budimo jaki, pa onda budimo u pravu, a ne obrnuto. Ima nas 15 milijuna na svijetu. Živimo u vidokrugu moćnijih zemalja od nas: Nijemaca, Rusa, Turaka, a odnedavno i Amerikanaca. Ali to nije razlog za malodušnost ili za strah, a nikako nije razlog za samopredaju. Snaga nije samo stvar mišića. Lava se ne može pobijediti hrvajući se s njim, ali mu se može pijesak usuti u oči, medvjed je nepobjediv u obaranju ruku, ali mu se može staviti karika u nos i može ga se okovati u lance, vuk se može namamiti u klopku, a mi znamo da se i od vepra može napraviti perkelt.
Dragi prijatelji!
Jedna država prije svega mora biti duševno jaka, a takvi su bili pripadnici revolucionarne mladeži u ožujku 1848. Mi si sami postavljamo ciljeve i od njih nas nitko ne može odgovoriti. Ne šibamo se i ne žalimo sebe zato što smo Mađari, kao što ne dopuštamo ni da nas netko drugi šiba ili da nas sažaljeva. Ne savijamo se pred drugima, ne hodamo pognutih leđa i ne skrivamo svoje mišljenje čak ni onda ako se to drugima ne sviđa. Ne žudimo za tim da se svima dopadamo jer je to ionako nemoguće, a ni nama se ne sviđa svatko. Ne zavidimo na uspjesima drugima, mi jednostavno samo želimo biti bolji od njih. Ne bojimo se promjena jer u tome vidimo mogućnosti, niti se bojimo svojih protivnika, jer od kamenja koje bacaju na nas možemo si sagraditi stubište.
Kada je 2010. godine Mađarska bila najslabija, a upravljanje zemljom je opet povjereno nama, tada smo se zavjetovali da ćemo biti nepokolebljivi, da ćemo se uzdati u zajedničku volju koja će prevladati sve prepreke, da ćemo uvijek stati uz Mađarsku i nikada, baš nikada nećemo od toga odstupiti, niti za jednu jedinu minutu. To se doista i dogodilo, ta promjena nas je ponijela sa sobom i odvela nas je naprijed. To je podiglo Mađarsku i dovelo nas je tu gdje sada stojimo. Rodilo se 200.000 djece više nego da je ljevica ostala na vlasti. Tko želi raditi, taj i dobiva posao. Imamo nacionalni ustav i još milijun novih građana, a svih 15 milijuna Mađara ima matičnu državu. Jedna je država, jedna je domovina i jedna je nacija! I konačno imamo uspostavljenu hrabru vanjsku politiku. U stanju smo zatvoriti granice za migrante, imat ćemo jaku vojsku, vojnu industriju svjetske razine i sveučilišta vrijedna poštovanja. Najveći razvitak na polju kulture u zapadnom svijetu događa se u Budimpešti, a i najveći svjetski sportski događaji odvijaju se tu jedni iza drugih. Mađarsko ime opet će biti lijepo, dostojno svoga starog, velikog ugleda, jer svijet poštuje samo one koji imaju hrabrosti i snage zauzeti se za sebe.
Poštovane dame i gospodo!
Također moramo razjasniti i to kako stojimo u pogledu rata. Od pamtivijeka nismo imali ovakvu proslavu 15. ožujka. U našem susjedstvu izbio je rat. U zemlji u kojoj žive stotine tisuća Mađara. Pored južne granice, naši vojnici i policajci sada već moraju oružjem jamčiti sigurnost i naše istočne granice. Zahvaljujemo im na tome! Vodimo najveći program humanitarne pomoći kakav nikada do sada nije zabilježen. Tu nam na vratima kuca energetska kriza koja već pustoši u Zapadnoj Europi. Trebale su nam dvije godine da konačno prebrodimo pandemiju kakva nije zabilježena sto godina, a ako sve to ne bi bilo dovoljno, tu nam je još i mađarska ljevica. Stupili smo u doba svakovrsnih opasnosti. Sada nema mjesta za pogreške, nema mjesta za nepromišljenost i žurbu. Ne možemo si dozvoliti niti jednu lošu odluku. Mađarska leži na granici svjetova, između Istoka i Zapada, Sjevera i Juga. Na ovim prostorima se ratovi ne vode za nas i ne za naše interese. Obično se događa to da bilo tko da pobijedi, mi gubimo. Srednja Europa je samo jedna šahovska ploča za velike svjetske sile, kojima je i Mađarska samo jedna šahovska figura. Jednom nas jedni, a drugi put drugi žele gurnuti na prvu crtu bojišnice. Ako njihovi ciljevi tako žele, a mi nismo dovoljno jaki, onda će nas žrtvovati. Iz naše povijesti predobro nam je poznata narav ratova. Postoje države koje svoje ciljeve žele postići ratom, ali mi znamo da je najbolji rat onaj, koji uspijemo izbjeći. Rusija gleda ruske interese, a Ukrajina ukrajinske. Ni Sjedinjene Američke Države, ni Bruxelles neće promišljati mađarskom glavom i osjećati mađarskim srcem. Naše interese moramo zastupati mi sami i to razložno i hrabro.
Prijatelji!
Nama je u interesu da ne budemo žrtve pješaštva u tuđem ratu. U ovom ratu mi ništa ne možemo dobiti, ali možemo izgubiti sve. Iz ovoga rata moramo izostati! Niti jedan Mađar ne može stati između ukrajinskog nakovnja i ruskog čekića, pa zbog toga nećemo slati ni vojnike, ni oružje na bojišta.
Prijatelji!
Ljevica je izgubila zdrav razum i poput mjesečara bi uteturala u jedan okrutni, dugotrajni i krvavi rat. Ljevica želi poslati mađarskog vojnika i mađarsko oružje na prvu crtu bojišnice. To nećemo dopustiti. Nećemo dopustiti da ljevica uvuče Mađarsku u ovaj rat! Nećemo dopustiti da ljevica od Mađarske napravi vojni cilj, da napravi vojni cilj od Mađara u domovini i od onih u Zakarpatju! Mi Mađari dobro znamo tko običava staviti u džep koristi od ovakvih ratova. Dovoljno smo jaki i sposobni oduprijeti se planovima ljevice i ratnih smutljivaca koji stoje iza njih.
Poštovane dame i gospodo!
Katalin Novák, naša nova predsjednica Republike, neka ju Bog poživi!, rekla je da žene žele izboriti mir, a ne dobiti rat. I čini se da su opet žene u pravu. Rat uništava, a mir gradi. Majke znaju da je za odgoj i podizanje jednog čovjeka potrebno dvadeset godina, ali je dvadeset sekundi dovoljno da ga se uništi. Žene u tom ratu ne vide borbu Istoka i Zapada, nego ukrajinske i ruske majke, djecu koja ostaju bez roditelja i postaju ratna siročad, ubijene glave obitelji, vide dječake i očeve. Umjesto prisilnih učinaka sankcija vide neimaštinu. Ako želimo okončati rat, ako želimo da Mađarska ostane izvan rata, onda moramo slušati žene. U najboljem mogućem trenutku je, prvi put u našoj povijesti, upravo jedna žena postala predsjednica Republike Mađarske.
Poštovane dame i gospodo!
Ovaj rat se nije smio dogoditi. Mađarska je učinila sve što je mogla i može učiniti za postizanje mira. Ne možemo isključiti mogućnost da i na dan parlamentarnih izbora i referenduma, u susjedstvu još uvijek tutnji oružje. Ni takve izbore nismo nikada imali. Ali opasnost od rata ne umanjuje, već naprotiv, povećava ulog izbora, dapače, čak ga i podiže visoko do neba. Miroljubiva desnica ili ratoborna ljevica? Strana koja želi graditi ili ona koja želi rušiti? Naprijed ili natrag? Mi kažemo, sačuvajmo mir i sigurnost Mađarske. Tko glasa za mir i sigurnost, taj će glasati za Fidesz. Moramo osjećati kršćanskim srcem i razmišljati mađarskom glavom. Sada svi mogu vidjeti razliku između preplašenih žena s djecom iz susjedne zemlje, koje bježe pred borbama, s na brzinu spremljenim zavežljajem ili prtljagom, odnosno migranata pristiglih iz više tisuća kilometara udaljenih država, koji opsjedaju naše granice. Mađarska pomaže izbjeglicama, ali i dalje odbija migracije. Ni mi ne znamo kako će rat završiti. Ne znamo što nam donosi budućnost. Moramo biti spremni za svaku moguću situaciju. Potrebna nam je vlada koju ništa ne može iznenaditi i kojoj neće ovo biti prvi put da ulazi u otvorene vode. Ovo nije vrijeme za amatere, ovo nije vrijeme za diletante. Mi nismo početnici, već smo dovoljno puta vidjeli i takve neobičnosti kao što je vrana na kolcu. Osim toga nas je puno, jaki smo i ujedinjeni. Jedinstveni smo i zato ćemo pobijediti i na referendumu, čime ćemo na granicama Mađarske zaustaviti ovo rodno ludilo koje preplavljuje zapadni svijet. Zaštitit ćemo naše obitelji i djecu! Otac je muškarac, majka je žena, a našu djecu neka ostave na miru!
Poštovani sudionici ove proslave!
Na našu domovinu vrebaju velike opasnosti, a protiv velike opasnosti najbolji lijek je velika pobjeda. Imamo sve šanse za to, pod pretpostavkom da u narednih 19 dana koliko ostaje do izbora, svatko odradi svoj dio posla. Jednom sam pitao Schwarzeneggera koliko sklekova napravi dnevno. Odgovorio mi je: Brojim samo od tada kada me već počne boljeti. Takvi smo i mi u kampanji. U ovakvim prigodama nam je bol prijatelj, u takvim slučajevima moramo uzeti još jednu lopatu u ruke i intenzivirati rad. Molim Vas, uzmite lopatu u ruke i radimo složno!
Mislim da smo se dogovorili o svemu. Prošao je 31 dan otkako smo izjahali. Prešli smo dug put i puno ljudi nam se pridružilo. Zemlja je uz nas. Ove izbore moramo dobiti i to ćemo i učiniti. Kada pobjedimo, onda će u Mađarskoj biti mir, sigurnost i spokoj. Danas smo održali vijeće, sada se okrećemo u ciljnu ravninu. Pred nama stoji 19 dana marširanja, a na kraju ćemo 3. travnja odmjeriti snage s njima. Krenimo dakle i pobijedimo u najvažnijoj bitci naših života! Dajmo im, što im pripada i obranimo Mađarsku! Mi Mađari zajedno, ne za drugoga, nego jedni za druge. Visoko podignite zastave! Gore, za pobjedu! Dobri Bog iznad svih nas, a Mađarska ispred svega!
Naprijed Mađarska, naprijed Mađari!